Voda za mrtve, Sinan Antoon

Jawad je najmlađi sin šijitske bagdadske obitelji. Njegov ga otac priprema za obrednu profesiju kojoj se i sam posvetio – pranje pokojnika i pripremanje njihovih tijela za pogreb – no, Jawad to odbija i sanja postati kiparom. Koncem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, po okončanju studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti, u vrijeme kad je Saddam Hussein na vrhuncu moći, Jawad je ličilac. Nakon smrti njegova oca, 2003., dok američke bombe padaju na Bagdad i dok se gomilaju unakažena tijela, kojima se broj povećava zbog vjerskih sukoba, Jawad je u bolnoj samoći prisiljen odustati od svojih snova o umjetnosti i posvetiti se zanimanju svoga oca. U ovom predivnom romanu, koji je 2017. nagrađen Arapskom književnom nagradom, Sinan Antoon ne predočava samo ekstremno nasilje koje Irakom hara još od početka dugog rata s Iranom. On zapravo majstorski istražuje temu isprepletanja života i smrti koji zajedno tvore jedinstven entitet.