Posljednje što su vidjele, Nada Gašić

Zbirka priča Nade Gašić Posljednje što su vidjele četrnaest je „običnih“ ili sedam „udvostručenih priča“, ona koja slijedi prethodnu, svojim dokumentarnim, uglavnom govorno-monološkim izričajem, dodaje perspektivu koja baca novo svjetlo, još češće tamu, na motiv ili događaj. Prvotno, ovo su tek poremećaji svakodnevice koji bude zebnju, koja pak jača u kapilarnu jezu, sve dok ova ne preraste u paniku i ponekad u bezglasni užas.

Lepeza strahova svjedoči o pandemijskom i temeljno potresenom svijetu, a valja izdvojiti mračni svijet prisvajanja identiteta ili krađe priča, duše. Paranoična atmosfera pojačana je prostorima kuća i stanova koji umjesto da štite svoje stanare kao da im rade o zdravlju i glavi.

Posljednje što su vidjele je majstorska zbirka sijamskih priča po mjeri nevremena u kojem je nastala.

Kruno Lokotar

Nada Gašić (Maribor, 1950.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavistiku i sociologiju. Radila je kao lektorica na univerzitetima u Lenjingradu/Sankt Peterburgu i Pragu. U pedesetsedmoj godini objavila je svoj prvi roman Mirna ulica, drvored, za koji je nagrađena nagradom Slavić za najbolji debitantski roman, a 2010. objavila je roman Voda, paučina koji je nagrađen nagradom Grada Zagreba i nagradom Vladimir Nazor. Romani su joj prevedeni na talijanski, ukrajinski, makedonski jezik. Svoj treći roman Devet života gospođe Adele objavila je 2020. godine. Roman je preveden na ukrajinski, a dijelovi na slovenski i bugarski jezik. Posljednje što su vidjele prva joj je zbirka kratkih priča.