Farma ševa, Antonia Arslan

Dirljiva i veličanstvena povijesna freska koja je podignula veo s armenskoga genocida.
LA REPUBBLICA

Potresan roman koji donosi puno istine i osobne istine kojom je Antonija Arslan dotaknula srce i savjest mnogih čitatelja.
CORRIERE DELLA SERA

Višestruko nagrađivani roman talijanske spisateljice Antonije Arslan Farma ševa obiteljskim je sjećanjima nadahnuta priča o tragediji “blagog i maštalačkog“ naroda, Armenaca, te bolnoj nostalgiji za izgubljenom zemljom i srećom. Farma ševa seoska je vila u anatolskim brdima odakle u svibnju 1915., na početku turskoga istrebljenja Armenaca, započinje mučna odiseja žena odvučenih u Siriju kroz okrutne prisilne marševe i logore. Usred smrti i očaja ove hrabre žene, vođene neiscrpnom ljubavlju prema životu, uspijevaju zadržati plamen nade u srcu...

“Stric Sempad za nas je samo legenda, no legenda nad kojom smo svi plakali. Bio je djedov jedini brat po majci, mlađi. Volio je svoj mirni gradić, svoju učmalu, pospanu provinciju, čavrljanje s prijateljima u kavani, strastvene partije tavle, lov. Učio je za ljekarnika u Konstantinopolu, ali s namjerom da se vrati kući.“ Tako počinje, poput topla i umirujućega obiteljskog sjećanja, dugo putovanje Antonije Arslan kroz bol i užas naroda koji je bio žrtva prvoga genocida dvadesetoga stoljeća i koji je preživio zahvaljujući hrabrosti svojih izvanrednih žena.

To su oni, moji očevi i majke, koji su mi izranjajući iz dubokog bunara ispričali svoju priču i ja sam sjedila, jednog dana u svibnju, slušajući i pišući. Bilo je to poput tkanja tepiha…
ANTONIA ARSLAN