Dušin šipak - izabrane pjesme, Tin Ujević

Naravno, paradoksalni i oksimoronski Ujević istodobno je i jedan i jednodušan, »šiljak s vrha žrtvovan u masi«. Za hrvatsko pjesništvo on je doista unikum, autor koji s najviše prava u 20. stoljeću zauzima eliotovski položaj apsolutnog klasika. On predstavlja i sve moguće pretke, što ih je usvojio i potom na neki način nadmašio, a inaugurira i brojne potomke, pjesnike koji su zasvirali na ponekoj od žica njegova kumulativnog instrumenta. Druženje s Ujevićevim stihovima užitak je i obveza, poticaj i obogaćenje, a uvid u dubine i vrtloge njegova univerzuma osnažuje našu osjetljivost, jača intenzitete življenja.