Adio kauboju, Olja Savičević Ivančević

“I tako. Stigla sam. Da stigla! Ja sam se vratila u taj grad. Koji je golema ropotarnica, blato i maslinici, divota prašine, večeri na zapuštenoj terasi hotela Ilirija, teški metali u zraku, izmet i borovina, mačke i klizava riblja krljušt na masnom brodskom navozu i more zategnuto sve do studenog, kad zapušu lebići.”
Ovim riječima Ruzinava se, u ljeto 200X., vraća u primorsko mjestašce, a avantura čitanja romana Adio Kauboju Olje Savičević Ivančević počinje: pritegnite uzde, čvrsto i meko sjednite u sedlu, natucite šešir, budite cool i dostojanstveni, jer upravo ste ujahali u roman koji ulazi u legendu. Adio kauboju je roman o netoleranciji, o nasilju, o drugima i drugačijima, u ovom slučaju o Danijelu, bratu Ruzinave, i Braći Irokezima, o obitelji u kojoj su ostale dvije sestre i majka i
njihovim odnosima, o generaciji koja se osipa, o lokalnom tranzicijskom gazdi Vrdovđeku,
o lažnim herojima Nedu Montgomeryju i Anđelu s usnom harmonikom—jasno je, nalazimo se u srcu vesterna—tu je i istraga jedne smrti, željezni konj u punom trku, misteriozno pismo, mailovi, spisateljica gospođa 0, kućni porno video...
Roman je ispričan kroz poetske fragmente gustoće urana i opojnosti kanabisa, skakućući u vremenu i skupljajući se prema kraju, velikom finalu s pucanjem i putovanjem. U ovom romanu su se sreli Michael Ondaatje i Sergio Leone, iz likova kao da progovara nešto od duha otočana Ranka Marinkovića, a za glazbu su bili zaduženi Ennio Morricone i Toma Bebić. Mogli bismo reći, bilo jednom u Starom Naselju, pored mora... A tako je i danas.



Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja. Knjige su joj prevedene u desetak
zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u
rojne domaće i strane izbore i antologije. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom,
dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan. Prema romanu je postavljen istoimeni kazališni komad. Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je nekoliko predstava za djecu. Živi i radi u Splitu kao slobodna spisateljica.

Djela—zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko
pismo (1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012),
knjiga priča Nasmijati psa (2006) i romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016).