Zbornik radova Ante Peterlića o hrvatskoj filmologiji i hrvatskom filmu kapitalno je ostvarenje ponajviše iz dva razloga. U prvom dijelu sadrži otkrivačke studije o počecima pisanja o filmu u Hrvatskoj, upozoravajući na uvide na koje je naša kultura nepravedno zaboravila. Film se u tim studijama povezuje sa stupovima kulture, poput Miroslava Krleže, kao i nepravedno zanemarenim autorima poput Ljubomira Marakovića. Drugi dio knjige, studije o hrvatskom filmu, obuhvaća klasike o kojima se, nakon Peterlića, mora drugačije pisati (H-8... Nikole Tanhofera, Ritam zločina Zorana Tadića), ali i nedovoljno proučavane fenomene, poput dokumentarističkog opusa Rudolfa Sremca i ekranizacija Milana Begovića. Objavljene u više časopisa i čitavom nizu znanstvenih zbornika, ove su studije u velikoj mjeri nastajale u sklopu Peterlićeva istraživačkog projekta koji je ugledao svjetlo dana prema njegovom planu, a na korist svim proučavateljima, studentima i ljubiteljima filma.