Zločin i kazna, Dežulović, Boris

Nikada nitko nije o Srbiji pisao onako dobro kako to čini Boris Dežulović. Njegova dvojaka pozicija Hrvata u emigraciji – jednoj “emigraciji“ koja to, realno, nije – osigurava mu višestruko zgodnu, iako beskrajno složenu, pa čak i rizičnu, poziciju s koje promatra i opisuje svakodnevicu današnje Srbije, svakodnevnicu koja je najčešće iracionalna i neshvatljiva, a prečesto i sumorna.

Mapirajući sistematski, gotovo iz dana u dan, mnoga neuralgična mjesta našeg vremena i povijesti, bilo da su ona obojena nacionalizmom, manipulatorstvom društvene i političke scene ili čistim, originalno srpskim ludilom, uz svu nenadmašivu lucidnost svoje visokoetične političke satire, Boris Dežulović nas navodi na razmišljanje i zasmejava do suza. Ali, on ujedno čini i nešto mnogo dalekosežnije i važnije: marljivo bilježi svojevrsnu kroniku naših vremena. I to, kako bi se samo moglo očekivati, sa fantastičnim smislom za humor, iako njegovim duhovitim osvrtima na sve lokalne neobičnosti prečesto prevladavaju tragikomični tonovi.

“Zločin i kazna“ se, otud, ne čita samo kao osobni osvrt na Srbiju danas kakvom ju je Boris, Hrvat u emigraciji Dežulović zatekao, već kao svojevrsni priručnik za svakog tko se namjerava upustiti bilo kakav odnos s ovom “zemljom čuda“, a da to nije samo turistički. Priručnik o tome kako preživjeti Srbiju, a ne pokleknuti. Svi mi koji u njoj živimo, i već godinama kako-tako odolijevamo, najbolje znamo koliko to zapravo nije jednostavno.