Učitelj

Trideset godina Frank McCourt predavao je engleski jezik u srednjim školama i koledžima New Yorka, pokušavajući održati osjetljivu ravnotežu između privlačenja pažnje svojih učenika, zadovoljavanja nerijetko suludih zahtjeva školske administracije i roditelja i uživanja u onome što radi. Nakon mnogo puta primijenjene metode pokušaja i pogrešaka, otkrio je ono što mu je poslužilo kao kamen temeljac u njegovom učiteljskom radu – vlastito životno iskustvo.

Na početku njegove učiteljske karijere, Franku McCourtu nije palo na pamet da bi se njegovo iskustvo traumatičnog odrastanja u Limericku, koje je maestralno opisao u klasiku suvremene književnosti, Angelinom prahu moglo pretvoriti u dragocjeni nastavni plan. Njegovo ga je, naime, obrazovanje poučavalo drugačije – nikada ne govoriti o osobnim iskustvima, buditi u učenicima strah, biti strog i nikada u potpunosti zadovoljan učeničkim postignućima. McCourt je, naprotiv, bio previše zainteresiran za svoje učenike i previše voljan (raz)otkriti samog sebe kako bi im pomogao na njihovom životnom putu, ali i – svom.

Nakon bestselera Angelin prah i Irac u New Yorku, u trećem dijelu svoje memoarske proze neizrecivom lakoćom pripovijedanja Frank McCourt će se pozabaviti teškoćama i radostima koje donosi učiteljski poziv, tako podcijenjeno i toliko zahtjevno zanimanje, pokazujući nam kako je ono više od postizanja dobrih rezultata na testovima i dobrih ocjena – ono je obrazovanje u punom smislu te riječi, formiranje umova i učenje mladih ljudi kako misliti vlastitom glavom. Od dobitnika nebrojenih književnih nagrada i titulom ovjenčanog profesora godine 1976. u Americi stiže nam još jedna nezaboravna priča o tri desetljeća učiteljskog iskustva koja će popuniti praznine i zaokružiti jednu od najzanimljivijih, najpotresnijih i najdojmljivijih osobnih ispovijesti.