Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogi dati bodove.

Odlaganje. Parezija

79,00 kn

MultiPlusCard bodovi   13

Uobičajeni rok dostave ovog proizvoda je 3 radnih dana.


Kod nas je cijena uvijek ista bez obzira na vrstu plaćanja i broj rata!

Značajke

Knjige
Godina izdanja 2012
Autor Andrej Nikolaidis
Broj stranica 120
Uvez Meki uvez
Naziv knjige Odlaganje. Parezija
Biblioteka Mali KaLibar

Opis proizvoda

“Parezija je, dakle, specifičan način govorenja istine. Podrazumijeva da to što je rečena istina ima ozbiljne posljedice po onoga ko je izgovara, i da on to zna. Ona podrazumijeva rizik za govornika, koji uključuje i smrt.“

Odlaganje. Parezija nova proza Andreja Nikolaidisa već svojim naslovom jasno pokazuje da se oslanja o spisateljske tekovine Thomasa Bernharda, a svatko tko proguta ovu knjigu, kao Aspirinixov napitak za hrabrost, shvatit će da je oslanjanje i dublje, da se radi i o tonu i o beskompromisnosti, o rukopisu riješenom da ide prema kraju i koji, gotovo terapijski, oslobađa od straha i kukavičluka. No, Odlaganje nije samo parezija i Nikolaidisov (još jedan?) obračun sa svi(nja)ma. Pripovjedačevo autofabularno pripovijedanje o hajci – koja dosegne razinu države i Ministarstva – na njegovu glavu zbog novinske kolumne se kombinira s fikcijskim pripovijedanjem o kotorskom svećeniku koji se prije svog misterioznog nestanka zatekne u pat poziciji između službe Bogu i odanosti majci, između svećeničkog i sinovljevskog, poziva i dužnosti, poziciji koja ne podnosi odugovlačenje. Trudna je ova proza i od analogija koje nikako da se ispile i riješe. Priče o pripovjedačevoj baki i svećenikovoj majci, o vješticama, nestancima i izdajama, cijela niska analogija pokazuje da se neprobavljeni odnosi i neriješene traume vraćaju kroz povijest, kao lajt-motivi koji laju iz utrobe, kao nečista savjest ili buuumerang koji se vraća i eksplodira pred licima, u sadašnjosti.

Ova je amalgamirana i eksplozivna prozna smjesa i nježan pokušaj namirenja dugova prema baki koja je pripovjedača odgojila, naknadno održan posmrtni govor samo za nju, unatoč njegovu htijenju da se odbaci “svaku sentimentalnost, prije svega nostalgiju i melanholiju, koje čovjeka neumitno vuku natrag u sigurnost malograđanskog, u humus iz kojega niče gadost protiv koje galamim.“

Ali čovjek je, na početku manje a na koncu više, korumpirano biće. Ipak, biće sposobno za pareziju i bijeg u istinu.