Lirika pasa

Lirika pasa Miloša Živanovića pokazuje da se poezija još može baviti politikom, da može imati ne samo stav nego gard, a da pritom ne gubi ništa od svih onih neizravnosti i dodatne jezične opreme kojom dobra poezija obiluje. Živanovićeve pjesme su kompaktne, zbijene, guste od značenja, sirup koji se u čitatelju rastvara u gozbu. Napisane su pomalo povišenim tonom, kao da zahtijevaju i izvedbu: skandiranje na sav glas, javnost, jer ne poznaju strah. Majstorska, najduža pjesma, poema “Opera za dinar” osim što nas izravno vodi do Brechta bi trebala, vrlo skoro, biti i izvedena, pa će tako ova knjiga, a forma knjige je za ove riječi tek odskočna daska za odlazak u svijet i vijek, možda i vječnost, dobiti svoj prirodni nastavak, nove kanale za oplemenjivanje i suočavanje čitateljstva. Spomenuti vječnost nije neugodno u kontekstu Živanovićeve poezije, jer ona je staromodna na način na koji su vječne stvari staromodne: trajat će, jer njezin aktualitet je povratan, nastala je sada, da bi nam se vraćala u budućnosti.

“Isključivo zbog sve većeg nereda
u našim radovima nekolicina nas smo ovih godina rešili da ne govorimo više o lukama, snegu na krovovima, ženama, mirisu zrelih jabuka u podrumu, putenim osećajima, o svemu onome što čoveka čini potpunim i čovečnim, nego da odsad govorimo samo o neredu, dakle, da budemo jednostrani, suvi, upleteni u poslove politike, razumete. I to bez obzira na “prostore”, ali sa akcentom na “našem prostoru”, koji vidimo kao najzagađeniji. I ova Slikovnica za stanovnike gradova nastala je pod parolom: Učini sve i ne očekuj ništa.“ Iz intervjua za E-novine, razgovarao Dragoljub Stanković.