Jastučić za igle

“Zbirka poezije Jastučić za igle predstavlja Sandru Obradović kao pjesnikinju neobično široka zahvata i lakoće. Lakoća u prvom redu izbija iz njezinih fonetskih ritmika, iz igranja mucanjem i greškom i uključivanjem prezrenih i ispraznih fraza u tkivo, a to su već snažni signali slobode. Provirit će iz ovih pjesama i kulturni talozi, zavrtjet će se stihovima, a neće izostati ni jasan stav (Nabijači grižnje savjesti), ukratko, sve ono što dobru poeziju čini dobrom rešetat će vas s ovih stranica.“ Kruno Lokotar

“Prva pjesnička zbirka Sandre Obradović Jastučić za igle dugo se kuhala i u ciklusima kušala u književnoj periodici, a sada nam je konačno i u potpunosti, na trenutke i raskošno, poslužena. Uokvirujuća tekstualna strategija zajednička najvećem dijelu uvrštenih pjesama temelji se na asocijativnom ili zavodljivošću neke fonetske podudarnosti motiviranom spinu, nelinearnoj montažnoj fragmentarnosti, dosjetci, ludičkim intervencijama i ironiji kao temeljnoj figuri kojom se lirski protagonist, prisvajajući si time “poetsko pravo” govora o nekim inače inkriminiranim, tradicijom izlizanim temama i motivima, relacionira prema izvantekstualnom svijetu, ukoliko takav uopće postoji. Tekst je premrežen obiljem referenci na visoku i pop-kulturu (prije svega glazbu i film), ali i na svakodnevni, žargonom, fraziranjem i nedorečenošću obilježen govor, pa i njegova tradicionalno zgusnuta mjesta, što čini pojedine pjesme pravim malim centonima prazne postmoderne citatnosti, približava ih pastišu. Na jednom mjestu protagonistica će poentirati jakom citatnom aluzijom, ovaj put usmjerenom na središnji tekst one famozne zapadne kulture i reći Najljepša naša riječ je pahuljica. / Tako me zovi / I ne imaj ljepših imena od mene, i to neka ostane kao zalog i moto jezičnoj igri u koju upravo ulazite.“ Marko Pogačar