Godina svinje

Roman Godina svinje Nebojše Lujanovića govori o jednoj godini, tri prijatelja i bezbroj nedaća. Dvojica od njih, Ptica i Luis, pripovjedač, još vjeruju da je moguće “putovati prema gore“, ali kako to pokušavaju učiniti na normalan i društveno navodno poželjan način – stječući diplome, baveći se sportom, tražeći zaposlenje na temelju sposobnosti i kvalifikacija – za njih sva vrata ostaju čvrsto zatvorena. Treći pak lik, Benc, loser po rođenju, nema nikakvih ambicija osim dočepati se alkohola i njegovom žestinom razblažiti spoznaju da živi u svijetu u kojem nema nikakve šanse. No, on i ne pomišlja što su mu sve u stanju život i društvo – a to nije apstraktna forma nego nešto što čine ljudi, naša braća! – složiti.

Godina svinje je putovanje tamo kamo u ovom romanu svi putovi vode, u isto, na putovanje bez pomaka. Osobne kalvarije trojice mladića isprepliću se s poslovnim neuspjesima, Hrvatska samu sebe prikazuje kao društvo znanja, a pokazuje se kao društvo pukih sánja – da ne kažemo još i nešto grublje – nepromjenjivog, cementiranog stanja, bez mogućnosti uspona u hijerarhiji.

Nebojša Lujanović napisao je roman koji se razvija kroz prikaze batrganja, padova, u sudarima naivnih želja i licemjerne zbilje koji završavaju apsurdnim scenama. Sve to skupa, s politikom kao pokroviteljem, usmjerava likove prema nasilju i kriminalu kao jedinim opcijama, sa zatvorima i ludnicama kao usputnim postajama tog domovinskog puta. Lujanovićev neorealistički procéde bilježi sirovu i bolno jednostavnu stvarnost i jezički, kao neuljepšanu masu, kao svijet izrastao mimo estetike ili svijet u kojemu su estetika i umjetnost potrebni tek kao alibi za socijalni darvinizam.