Vječni odjeci, O'Donohue, John

Na drevan način združite se s prijateljem svoje duše!

U svome srcu svatko od nas nosi jedinstveni svijet. Svaka je duša drugačijeg oblika. Nitko svoj život ne osjeća kao vi svoj, nitko ne doživljava svijet kako ga doživljavate vi. Vaš je život posve jedinstvena priča i samo ga vi uistinu poznajete iznutra. Nitko ne zna kakva su vaša iskustva. Iskustvo svakoga od nas je neprozirno i nedostupno drugima. Pa ipak, nijedan pojedinac nije zapečaćen ili čvrsto zatvoren u samome sebi. Glad za pripadanjem čežnja je za pronalaženjem mosta izvijenoga preko udaljenosti, od izdvojenosti do bliskosti. Svatko čezne za bliskošću i sanja o gnijezdu kojem će pripadati, zagrljen, viđen, voljen. Nešto u svakome od nas zaziva pripadnost. Možemo imati sve što nam svijet ima za ponuditi u smislu položaja, postignuća i posjedovanja.

Pa ipak, bez osjećaja pripadnosti sve se to doima praznim i besmislenim.

Ljudsko je srce kazalište čežnje. Jedna od najdubljih čežnji je pronaći ljubav i prijateljstvo.

U keltskoj tradiciji postojalo je predivno načelo Anam Cara. Anam je irska riječ za ''duša'', a Cara za ''prijatelj''. U prijateljstvu od vrste Anam Cara na drevan ste način združeni s prijateljem svoje duše. To je povezanost kojoj ne mogu nanijeti štetu ni prostor ni vrijeme. Takvo prijateljstvo budi vječni odjek u srcima dvaju prijatelja, oni su zakoračili u krug bliskog pripadanja. Prijateljstvo Anam Cara pruža duhovni prostor svim drugim čeznućima ljudskog srca.

Posegnuvši za učenjima drevnog svijeta Kelta, čije vjerovanje u postojanje duha u svim stvarima živi i danas te, kao baština jedne mistične mudrosti, zvonko odzvanja u suvremenom čovjeku, John O'Donohue - poznati irski pjesnik, filozof i katolički učenjak - obraća se ljudima umrtvljenim funkcionalizmom zapadnjačke kulture nudeći im, analizom ljudske čežnje za pripadanjem, osobnije putovanje u razmišljanje radi ''raščišćavanja prostora srca'' kako bi se slobodni i kreativni spustili u ''vlastite tihe dubine''.