Kao odgovor na ono što on naziva kulturom Velikog Ja, koja naglašava vanjski uspjeh, Brooks izaziva i sebe i nas da uspostavimo ravnotežu između naših „vrlina iz životopisa“ – postizanje bogatstva, slave i statusa – te naših „pohvalnih vrlina“, onih koje postoje kao temelj našega bića − ljubaznost, hrabrost, iskrenost ili lojalnost − usredotočivši se na vrste odnosa koje smo stvorili.
Razmislimo li o nekima od najvećih svjetskih mislilaca i vođa koji su pružali nadahnuće, Brooks istražuje kako su oni, kroz unutarnju borbu i osjećaj vlastitih ograničenja, izgradili snažniji unutarnji karakter.