Jedem, dakle griješim! U našem današnjem, zapadnjačkom načinu života najveću slobodu imamo u vlastitom odabiru hrane. Nitko nam nasilno ne određuje što ćemo jesti. Doduše, “malo“ nam sugeriraju putem reklama.Koliko to znamo iskoristiti? Kolika nam je prehrambena inteligencija? Gledajući našu fizionomiju, zdravstveno stanje, našu ispunjenost životom koju možemo postići prehranom, stanje je više nego lose.Nitko ne bi smio odraslim ljudima nametati što jesti, ali ljudski je ukazati na mogućnost zdravijeg načina prehrane. Odabir svakog pojedinca ovisi ponajviše o njegovoj emocionalnoj inteligenciji.Postoji li danas savršen način prehrane? Postoji li način kojim se može zadovoljiti sve ljude?Ne! Nikada neće niti postojati! To je ljudski, ali postoji još nešto što nas odvaja i čini toliko različitima od svega živoga na svijetu. Hrana, naša velika ljubav, hrana, naše veliko prokletstvo!Najveći ljudski ideal je dobrota. Može li čovjek koji se “loše“ hrani biti dobar čovjek? Srećom, može. Obično taj dobar čovjek zna često biti tužan čovjek. Vjerujem da hrana ima veliku moć utjecaja na naše živote.U ovoj knjizi ne želim previše izlaziti izvan područja prehrane, što stvara teškoće jer je kultura prehrane složen predmet koji obuhvaća vjerojatno sva područja ljudskosti.Što neku prehranu čini zdravom prehranom? Prije tog pitanja treba prethoditi pitanje: što predstavlja zdrav obrok? Već na tome prvom pitanju može početi lomljenje koplja. O kojem obroku govorimo? Doručku, ručku, večeri ili međuobroku? Stanje metabolizma nije isto u pojedinim dijelovima dana. Neke vrste prehrane ukazuju na to da bi doručak morao biti glavni obrok u danu, druge ukazuju na podne, kada je Sunce u zenitu, a prevladava mišljenje da bi večera trebala biti lagana. Znači, već na samom početku nastaje nedoumica. Sljedeće što stvara pomutnju: što koji obrok u koje doba dana treba sadržavati? Treba li doručak imati veći omjer ugljikohidrata ili proteina?