U ovome zborniku radova sa znanstvenoga skupa što ga je Matica hrvatska organizirala u studenome 2007. predstavljeni su radovi dvadeset i osmero uglednih hrvatskih kritičara, teoteričara i povjesničara arhitekture u kojim su sintetizirane i valoriziorane najvažnije pojave, pokreti, gibanja, autori i djela hrvatske arhitekture 20. stoljeća.

Utemeljena na progresivnim i snažnim impulsima europske Moderne 19. stoljeća, hrvatska arhitektura prošloga stoljeća ne poznaje linearan ili ravnomjeran razvoj budući da njezin napredak, kao i kod drugih duhovnih djelatnosti, ovisi ponajprije o umijeću, snazi i volji kojima se odupire nizu totalitarnih ili promašenih političkih, socijalnih i estetičkih ideologija. Koliko se arhitektura u cjelini, u teoriji i praksi, uspjela odhrvati nametnutim ideološkim i umjetničkim dikatatima i je li usprkos svemu pridonijela boljitku ljudskoga života i svijeta u kojem živimo, neka su od važnijih pitanja na koja pokušavaju odgovoriti autori u zborniku.