Ova reprezentativna fotomonografija dr. Milana Dvoržaka otkriva nam pravo bogatstvo u fotografskom, povijesnom i etnografskom smislu. Uzevši u obzir da su cjeline i tematski ciklusi Dvoržakova opusa već posve formirani polovinom dvadesetih godina te su paralelni i sukladni europskim tendencijama tog razdoblja,
pokazuje se njegova aktualnost u vremenu i otkriva ga kao prethodnika onog što danas nazivamo manirom Zagrebačke škole. Može se čak reći da Dvoržakovo stvaralaštvo dolazi kao dio slagalice koji je nedostajao, kao karika koja će ulančati hrvatsku povijest fotografije u jedinstveni niz. Na taj način i ova fotomonografija postaje nezaobilazni dio povijesti hrvatske fotografije.