Knjiga »Razgovor bez Feldmana«, u prijevodu Biljane Romić, transkript je razgovora dvojice glazbenika. Stariji, John Cage, tada je već umjetnik međunarodne reputacije, uglavnom kao skladatelj, ali i kao pisac i pjesnik, a povremeno i kao izvođač. Nasuprot tome, mlađi sugovornik, Geoffrey Barnard, tek je na početku. Iza njega je iskustvo sviranja u grupi AZ Music, što ju je, nakon povratka iz Londona, početkom sedamdesetih u Sydneyju osnovao skladatelj David Ahern.

U jednoj situaciji krize, nesiguran kojim putem dalje krenuti, Barnard se obraća Cageu. Zašto baš njemu? Pa zato jer je Cage u proslovu svojoj knjizi »A Year from Monday« istaknuo kako bi volio da aktivnosti glazbenika budu društvenije i anarhičnije. Premda je Cage još u svojoj prvoj zbirci spisa vlastite »poglede« okarakterizirao kao »dosljedno antiškolničke i anarhične«, njegova pozivanja na anarhiju tek će sredinom šezdesetih postati izraženija. Analitičari Cageova djela anarhične su crte otkrivali i u njegovoj glazbi.

John Cage anarhiji je ostao odan i u svojim kasnijim djelima, možda najizravnije u spjevu naslovljenom jednostavno – »Anarchy«. Ishodište cijeloga spjeva trideset je citata nejednake duljine, uzetih iz tekstova anarhističkog sadržaja nastalih u 19. i 20. stoljeću – eseja, pjesama, pamfleta, govora, dnevnika, sjećanja, (auto)biografija, grafita, uključujući obilno i Cageove vlastite spise. U knjizi je citirana misao Johna Cagea: »Naš je pravi posao, ako volimo ljudski rod i svijet u kojem živimo, revolucija.«