Nakon književnog prvijenca, koji je n rujnu 2004. predan javnosti u izdanju kuće Durieux, ipak se, unatoč mojim poznim godinama, pojavio i nastavak Vjetrenjaste klepsidre. Da sam uobraženiji, a ujedno i pedantniji, vodio bih dnevnik koji bi se isključivo odnosio na raznovrsne primjedbe i natuknice, pohvale, a i poneku pokudu čitateljstva, brojnijeg od onoga na koje sam uglavnom računao. No ponajviše je bilo onih koji su mi priopćili da nestrpljivo očekuju nastavak. To mi je i dalo podstreka da se primim posla.Međutim se moj život u razdoblju od 1. 11. 1942. do 22. 12. 1945. po mnogočemu razlikuje od ranijih vremena. Znam da ću ponajviše razočarati one koji su se najviše uživjeli u opise raznovrsnih umjetničkih, napose glazbenih doživljaja, i uživali u njima. No takva su onda bila vremena. Općenito uzevši, imao sam sreće — ostao sam živ.