Mani Gotovac je cijeli život kao teatrologinja, dramaturginja, intendantica, svoj talent i znanje nesebično davala drugima, poticala druge da naprave dobre predstave,
uloge, napišu dramske tekstove, a tek sada pokazuje kakav izniman spisateljski dar posjeduje.
Njezini autobiografski zapisi govore ne samo o burnom i zanimljivom životu nego svjedoče i o prvorazrednom stilističkom i naratorskom umijeću jedne iznimno
senzibilne spisateljice sposobne da profinjeno i dojmljivo progovori i o najkompleksnijim osjećajima, o tajnama svih pojavnih oblika ljubavi, o umjetnosti pa i o samom smislu života.
Velimir Visković

Svedena na inicijale M.G. Mani mora postati Đive da bi se mogla suočiti i s jednom i s drugom u sebi u vrijeme poslije Ane. Kao i Rilkeova prosjakinja,
i kao Mali princ nakon ujeda, živi od svoje ruže. M.G. - Đive postaje Mani. Ovakva kakva je danas. Hrabra u svemu, pa i u Gorkome. Nevere pretvara u vjeru,
hrabro prihvaća drugi raspored istih stvari, znajući da je svaki raspored Mišolovka, zapravo izvanvremensko mjesto koje ukrštava razne pravce i prostore.
Na pitanje koje joj postavlja unuk Jakov, sin Katjin: Kako si ?, odgovor glasi: Izdržala sam. To zaslužuje naklon dubok, i pljesak kao na kraju Hamleta.
Luko Paljetak

Draga moja Đive od mola, pospan sam bio i sav nikakav, ali čitao sam sad Vaš ulomak Jesen, čitao ga i pročitao na dušak. Učinak je fascinantno dvojak: i zgromljujuć i okrepljujuć.
Hvala Vam na snazi da ispričate cijelu priču... Znam koliko je snage potrebno da se sve ispriča, da se čovjek u sve vrati, da se onda vrati u sve ovo sada, a da ne pukne ka cvrčak...
Renato Baretić