Ne prihvativši poganske bogove Olimpa, Makabejci su odbili uklopiti se u novu civilizaciju koja im se nametala. U svojoj prostodušnosti Macabéa se također odbijala uklopiti u moderno kapitalističko društvo (jer je bila „nesposobna za život“), dok je beskrupulozni i ambiciozni Olímpico de Jesus njegov savršeni predstavnik.
Uz priču o Macabéi, u romanu se isprepleću još dvije linije, jedna narativna, u kojoj pripovjedač Rodrigo S. M. pripovijeda o samom sebi, postajući i sam likom i gotovo se nadmećući u važnosti s Macabéom, i jedna metanarativna, u kojoj se isti taj pripovjedač neprestano osvrće na proces pisanja problematizirajući mogućnost objektivnog prikazivanja stvarnosti.