Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogi dati bodove.

Užasna Djeca, Jean Cocteau

90,00 kn

MultiPlusCard bodovi   15

Značajke

Knjige
Godina izdanja 2012
Autor Jean Cocteau
Broj stranica 123
Uvez Tvrdi uvez
Naziv knjige Užasna Djeca
Biblioteka Disput

Opis proizvoda

U kratkom romanu Užasna djeca (1929) Cocteau sažima sve svoje omiljene teme i opsesije - adolescentna dob, fascinacija anđeoskim likom, incest, smrt, fantastično i čudesno, kazališnost zatvorena prostora, zrcalo, onostranost, ceremonijalno ozračje, izoliranost, upućenost u tajne drugoga svijeta - i nastavlja probijati sve žanrovske granice, tako da djelo balansira između romana, pripovijesti i bajke u nekoj vrsti romaneskne poezije. Nastalo u svega mjesec dana, neki kažu samo 17, tijekom tretmana odvikavanja od droge za kojom je Cocteau posegnuo potresen smrću bliskoga prijatelja, ovo djelo spaja osobni očaj i beznađe s identičnim stanjem duha vremena između dva rata.
Osim utjecajima kojima je Cocteau kao umjetnik bio snažno izložen 1920-ih, roman je i autobiografski obilježen. Kad mu je bilo devet godina, Cocteau je doživio očevo samoubojstvo, nakon kojeg je jednostavno odbijao odrasti. Tema smrti, tragičnost i žudnja za vječnim djetinjstvom izravno su prenesene iz toga ranog razdoblja života, kao i događaji u gimnaziji Condorcet gdje je zanesen svojim snovima pao na maturi, ali i upoznao Dargelosa, lijepog, ali opasnog anđela, simbol divljih poriva koji razaraju dušu, model muškarca koji ga je kao fantazma proganjao u životu, i kao konstanta ulazio u njegova djela. Upravo je taj lik, koji se kratko pojavljuje na početku i na kraju ovoga romana, pokretač svih zbivanja, onaj anđeo tame koji u sebi sjedinjuje neopisivu, ali hladnu ljepotu i paklenu narav, onaj koji od samog početka nastupa kao idealizirano biće obavijeno nadnaravnom svjetlošću. S njim započinje fatalni preokret, zatvaranje u kuću, u svoj svijet, u sobu koja djeluje više kao prostor mašte nego kao zbiljsko poprište radnje u kojoj se kao na pozornici može neprestano izvoditi tragikomedija vječnoga djetinjstva. Ta soba kao simbol afektivnoga stanja u kojem se brat i sestra stapaju u jedno biće, u kojem “odlaze“ u drugi svijet, svijet snova i žudnji, u kojem mogu posve odbaciti zbilju, svijet odraslih utemeljen na racionalnom i logičnom mišljenju, istodobno je i simbol kobi koja se nadvila nad njima i neumoljivo ih vodi prema samouništenju.