«Jedan od najvećih talenata hrvatske književnosti 19. stoljeća, borbeni i radikalni i nepopustljivi Ante Kovačić (1854.- 1889.) javio se rano. Čitav njegov životni put kao da je zasjenjen slutnjom o skoroj, tragičnoj smrti. Sirotinjskije proživio svoj kratki vijek, prehranjujući, kao odvjetnički pisar u Zagrebu i u Karlovcu, veliku obitelj, a kad je konačno dobio samostalno odvjetničko mjesto u Glini, umro - izmučen, premoren, suvišan — u Stenjevcu, od pomračenja uma. (...)U registraturi, čiji glavni junak, Ivica Kičmanović, odaje mnogo Kovačićevih autobiografskih crta i upravo time valja objasniti gorčinu s kojom Kovačić opisuje život i pad svoga junaka. (...) Čitav niz prizora u Meceninu domu sigurno je nastao kao plod potencirane gorčine i poniženja što ih je Kovačić morao proživljavati u školi i u Gajdekovoj kanoničkoj kuriji.(...) fikcija registrature daje simboličnu sliku >Iijepe naše< u času kad se izgrađivala Mažu-ranićeva modernizirana Hrvatska. Vatra koja na kraju guta registraturu samo je jedan od brojnih požara što plamsaju kroz roman.«