Ta divna stvorenja, Oremović, Arsen

“Ta divna stvorenja“ zbirka je televizijskih eseja i kolumni nastalih u razdoblju od 2002. do početka 2007. godine. U zemlji gdje nacionalne televizijske postaje pokrivaju gotovo devedeset posto medijskog prostora, a publicistička ponuda s tom tematikom vrlo je oskudna, ova je knjiga važan pogled na ekrane jer se u tekstovima ne zrcale samo trendovi iz područja estrade i industrije zabave, nego, dapače, još se više pozornosti daje širim društvenim i političkim strujanjima iz Hrvatske u posljednjih pet godina. Na užem televizijskom planu, kolumne oslikavaju živopisno povijesno razdoblje tijekom kojeg se domaći televizijski prostor proširio od ponude javne TV na još dvije komercijalne televizije, a taj zaokret nije prolazio u svim porama društva lako i bez skandaliziranja (recimo, napadi na pojavu “Big Brothera“ i raznih drugih realityja). Tekstovi su pisani izravno i duhovito, ali uvijek s ozbiljnim tezama i analitičnim pristupom koji čitatelju daje aktivniji i jasniji pogled na ekrane, moć i ulogu televizije. “Arsenova je kolumna jedna od tek dvije ili tri koje čitam. Za to ima nekoliko razloga: 'frajer ima kaj za reć' i zna da to treba reći puno žešće nego što stvarna situacija jest, neobično je vidjeti angažirane tekstove o tako “plitkom“ mediju, televiziju promatra iz neke svoje čudne, ali meni bliske rockerske perspektive, ali prije svega – Arsen voli televiziju i ne srami se priznati da ga ona, osim što mu zauzima značajni dio života, često inspirira i oplemenjuje. To možete raditi samo ako nešto volite ili razumijete. Pa još ako to začinite svim mislima i asocijacijama koje vam je probudilo upravo gledanje televizije, dobivate žive tekstove o televiziji kao dijelu naših života.“ Krešimir Mišak “Čitajući kolumne i osvrte Arsena Oremovića shvatio sam da ima i podvrsta kritičara a to je ona vjerojatno početna vrsta, pravrsta, kritičarski “Adam“, od kojega su nastali ostali kritičari. Svoje NE ili svoje DA uvijek je misaono zaokružio tako da čitujući ga čovjek dobije i povijest toga NE i povijest toga DA. Dakle, njegovo NE nikada nije visjelo u zraku, odvojeno od promišljanja, niti je ikada bilo NE samo da bude NE. I ono što je znakovito i prilično jedinstveno, to je da se nije bojao pokazati oduševljenje nečim dobrim i tako sam sebe odrediti. Većina osvrta na koje sam nailazio kod drugih bila je lišena bilo kakvog oduševljenja, što pokazuje strah od pokazivanja svojih limita, dok kod Arsena toga straha nema i zbog njega nikada nije trpjela objektivnost.“ Željko Pervan