Samuel Beckett (1906-1989.) svjetsku je slavu stekao prvenstveno preko svojih predratnih romana i kazališnih komada, te je rijetko kome poznato da je ovaj Nobelovac (1969.) i jedini istinski književni nastavljač Jamesa Joycea pisao i vrhunsku poeziju, i to na engleskom i na francuskom jeziku.

Beckettovo “stihoklepstvo” ne iziskuje od čitača ovih apsurdno-bizarnih epitafa i “škrabopisa” neko dubinsko tumačenje, posljednju tajnu jezika i bitka. Daleko od toga. Užitak u čitanju ovoga tekstualnog, infantilnog spomenara smrti, odlazaka i putopisnih krhotina, obrnuto je razmjeran njihovoj dužini.