Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogli dati MultiPlusCard bodove.

Semiotika Kazališta, Erika Fischer-Lichte

220,00 kn

MultiPlusCard bodovi   110

Uobičajeni rok dostave ovog proizvoda je 10 radnih dana.

Dostava je besplatna za narudžbe od 500kn i više.

Kod nas je cijena uvijek ista bez obzira na vrstu plaćanja i broj rata!

Značajke

Knjige
Godina izdanja 2015
Autor Erika Fischer-Lichte
Broj stranica 535
Uvez Tvrdi uvez
Naziv knjige Semiotika Kazališta
Biblioteka Disput

Opis proizvoda

Prvi dio, “Sustav kazališnih znakova“, ispituje niz različitih sustava znakova unutar predstave (jezični, mimički, gestički...) pri čemu posebnu pozornost privlači pojava glumca kao znak. Cilj ove raščlambe je odgovoriti na pitanje osobitosti kazališnoga znaka i protumačiti pojam teatralnosti. U drugom dijelu, “Od umjetnog do prirodnog znaka“, autorica se bavi kazalištem baroka i prosvjetiteljstva da bi pokazala kako se od sustava dolazi do norme, te nudi nove načine za pisanje kazališne povijesti. Treći dio, “Izvedba kao tekst“, propituje kazališni kôd kao govor, odnosno bavi se odnosom teksta i izvedbe te problematizira tradicionalnu dominaciju dramskoga teksta nudeći izvedbu kao kazališni tekst. Na taj način čitatelja postupno vodi prema kinezičkom kodu dramskog kazališta, prema sustavu ekstralingvističkih, neverbalnih znakova pomoću kojih je u svakom dramskom tekstu na neki način već upisana njegova izvedba. Drugim riječima, u nizu primjerima potkrepljenim cjelinama izvodi se pomak od dramskoga teksta prema kazališnom diskurzu.

Ime Erike Fischer-Lichte jedno je od najuglednijih i najutjecajnijih imena europske teatrologije, a taj je ugled stekla upravo ovom knjigom. Kao što i sama autorica u predgovoru trećem izdanju napominje, knjiga je još devedesetih proglašena “klasikom“: kazalište drži specifičnim medijem koji, za razliku od ostalih na kojima se ogledavala snaga semiotičkog instrumentarija, angažira kulturu u cijelosti, kao njezino “udvostručenje“. Osim što knjiga naravno uvodi u komunikacijsku narav kazališnog fenomena i moguće tipologije njegove znakovne polifonije, posebnu pozornost posvećuje glumcu, kao primarnom poprištu diskusije o “prirodnim“ i “umjetnim“ znakovima, a i povodu za kazališno-povijesnu digresiju u jedan od krucijalnih perioda profesionalizacije glumačkoga posla, razmeđe baroka i prosvjetiteljstva, digresiju koja predstavlja razmjerno rijedak izlet onkraj poslovična semiotičkog ahistorijskog univerzalizma, zbog kojega se ovaj nauk katkad izlagao kritici, što je pak naposljetku brojne semiotičare kazališta - pa i samu autoricu - odvelo u pravcu interkulturalističkih korekcija.