Milan Bešlić, iz recenzijePutopis je književna forma koja je pokazala iznimnu vitalnost. Dapače, primjećujemo da su mnogi pisci rado izražavali, “skicirali“ one skrivene detalje otkrivajući u njima jedinstvenost i ljepotu koju, možda, i ne bismo primjetili “običnim okom“. Naime, putopisce, kao što je poznato, najviše određuje upravo otkrivanje “sitnica“ kao i, na taj način, ponovnoga vrednovanja “detalja“.../ Vitalnost koju ovdje spominjemo, svakako je važna, i bez pretjerivanja, impresivna činjenica koja se potvrdila kod tolikih pisaca.

Unatoč sveprisutnoj kameri, kao i drugim iznimno snažnim i učestalim vizualnim i drugim sredstvima “bilježenja“, ostaje nepobitnim da je “unutarnje oko“, odnosno duboka, iskonska radoznalost u čovjeku onaj pokretački agens koji tako snažno i bitno određuje njegovu prirodu. Da je ta odrednica determinirala čovjekovu povijest, njegov put - pod zvijezdama - razvidno je i ne samo iz tolikih putopisa već i iz drugih “izvora“.“Putujući Svetom Zemljom osjećam se kao putnik kroz vrijeme, putnik koji putuje dobro znanim predjelima, predjelima opisanim u Bibliji....“ zapisat će na jednom mjestu Spomenka Podboj u svojem drugom putopisu po Izraelu.

Možda ova rečenica najslikovitije izražava formu u kojoj se autorica “obraća“ krajoliku, povijesti, ljudima, arhitekturi, ostacima minulih civilizacija, tragovima drevnih kultura..., koji se otkrivaju na svakom koraku ove zemlje, koji žive u svakodnevnici triju velikih monoteističkih religija .... Ovdje se povijest, ako nije paradoksalno reći, - otkriva kao budućnost, tu se, pod vrelim pustinjskim suncem, i danas, u šarolikoj vrevi po uskim ulicama susreću i prožimaju oni isti Ideali koji svoj konačni smisao nalaze u vjeri Boga, kojega čovječanstvo po prvi puta nalazi upravo u ovom prostoru. Spomenka Podboj ide tim tragom, ona marom istraživača i radoznalošću pjesnika, spretno “notira“ te “susrete“ velikih povijesnih događaja, svetih i legendarnih ličnosti, s malenim, svakodnevnim, prolaznikom i trenutkom. Rabeći gdjekad iskustvo klasičnih putopisa ona, također, znalački koristi elemente reportaže, sugestivno bilježeći maleni “obični“ prizor s ulice i trga, kao i znamenitu građevinu, ili neko povijesno mjesto, prostor kojega božansko ispunja vjerom i legendom .... Opisujući gradove čiji spomen traži poštovanje i potiče želju za putovanjem: Jeruzalem, Betlehem, Jaffa, Tel Aviv .... Spomenka Podboj rafinirano podsjeća i na njihovu povijest, potkrepljujući bilješku brojnim podacima .... Istim postupkom “približava“ čitatelju znamenita mjesta, tvrđave, brda, rijeke ...., “slikajući“ specifičnu ljepotu ovoga podneblja i krajolika .... informirajući čitatelje o novim, velikim promjenama u ovoj mladoj i - staroj državi, o pažljivom odnosu prama baštini, o novim gradovima, o čuvanju prirode i formiranju nacionalnih parkova, o živim običajima, o prožimanju kultura, arheologiji, Isusovim putevima ....Na stranicama ovog putopisa prepoznat ćemo također i mjesta na kojima se “susreće“ povijest u živoj svakodnevnici, prepoznat ćemo kroz vješte zapise Spomenke Podboj i onu pokretačku energiju po kojoj je putopis i danas tako vitalna izražajna forma.