Rušenje orfičkog hrama - antologija novije hrvatske poezije, Đurđević, Miloš

Miloš Đurđević izborom iz novije hrvatske književnosti ne hoda utabanim stazama hrvatske antologičarske prakse. Njegov pogled na recentnu pjesničku situaciju, bez velike grižnje savjesti, označen je nekonvencionalnim, samostalnim, pokatkad, zašto ne, i neodgovornim književno-kritičkim diskursom, koji, također, zašto ne, ne duguje nikome od samozvanih šefova lirike. Čitajući pjesmu po svojoj savjesti više negoli po kakvom društveno-kulturalnom ključu, on uspijeva kombinirati biografiju s pjesmom kao izvodom autorskog senzibiliteta. I u tome je samosvojan, kreativan, inventivan i drukčiji. Orfički hramovi se ruše kad ih sruše pjesnici. A Đurđević je, očito, talentiran da prepozna tuđe iskustvo u vlastitome, i da uvaži svjetonazore i kad ne drži bogzna koliko do njih. Naravno, ništa ga ne priječi da isfavorizira one autore i one pjesme koje voli, do kojih trajno drži, koje kandidira kao sadašnjost za budućnost. Njegov pogled je nekad goli i šutljiv otok, a nekad prebučna pustinja stihovne pirotehnike koja se više-manje kontinuirano prakticirala u domaćem stihu. To što poetska biografija pojedinog autora ponekad odluči o njegovu situiranju i statusu u nekoj globalnijoj slici suvremenoga hrvatskoga pjesništva ne čini nam se kao mana. To je naprosto pravo na stil.