Pričine i drugi umišljaji

Nakon prvog, hvaljenog, ali nedovoljno zamijećenog romana Nebo su prekrili galebovi, Zoran Tomić napisao je zbirku priča koja se sastoji od ciklusa Pričine, dok bi se ostale priče mogle podvesti pod druge umišljaje.

U ciklusu Pričine Zoran Tomić se bavi odrastanjem i stasavanjem u dalmatinskom mjestašcu na obali “s onu stranu turizma”. Preciznije, referencijalni svijet radnje je u Kaštelanskom zaljevu gdje se u plavom moru miješa krv iz klaonice i mramorna prašina Jadrankamena, u okruženju obiteljskom i proleterskom, u škverovima i na pustim otočićima koje samo domoroci poznaju, prije i poslije zadnjeg nam rata. Ostale priče, Umišljaji, uglavnom su zamišljeni oko svih zamislivih (post)tranzicijskih tema, tema koje možemo u širem smislu nazvati političkima, u smislu da politika stoji iza svega, ali ne i iznad svega, da se kukavički gnijezdi i u ljudskoj psihi.

Tomićeve priče istodobno otkrivaju i podrivaju obrazac stvaranja tipskog lika, u njima funkcioniraju “zastarjele” kategorije – začudnost i poenta – na svjež način. Donose likove, ljude i njihove drame, a tu Tomić pokazuje svoje posebno majstorstvo kroz individualizaciju jezika, upotrebu žargona, dijalektalizama i lokalizama, pomaka u jeziku i svijesti. Priče su pune neočekivanih obrata, originalnih metafora, a opet odmjerene u literarnim postupcima, imaju i početak i sredinu i kraj, obraćaju se čitatelju, a možda ga i preobraćaju, jer, u konačnici, dobra fikcija nastaje da bi se život bolje razumio. To razumijevanje ide preko uočenog detalja koji se okrupnjava, razvija, pa sa sobom donosi i velike teme, kao obrise, pozadinu: patrijarhat, provinciju, rat, kriminal, ljude i zakutke i zavijutke njihove psihe…