Pod stablom frangipanija, Couto, Mia

Prva rečenica ovog romana “Mrtav sam.“ izravno nas uvodi u magijski svijet Afrike u kojem ljudi mogu slobodno prelaziti granice materijalnog i duhovnog svijeta. Vraćajući se iz svijeta mrtvih lik pripovjedača u romanu “Pod stablom frangipanija“ (prvi put objavljen 1996.) nastanjuje se u tijelu mozambičkog policijskog inspektora koji istražuje ubojstvo lokalnog moćnika. Ubojstvo je to za koje svi osumnjičeni žarko tvrde da su ga upravo oni počinili. Istraga se odvija u bivšoj kolonijalnoj portugalskoj utvrdi koja je služila kao skladište robova i bjelokosti dok je sada pretvorena u starački dom. U njemu su pribježište pronašli likovi poput Naozinhine koja opisuje kako se svake noći pretvara u vodu kako ne bi pobjegla od prošlosti, te Navaia, starac-dječak koji je zbog bačenog prokletstva ostario čim se rodio. O njima se brine mlada bolničarka Marta koja spava gola na zemlji kako bi iz njene utrobe mogla primiti tajne snage... Ovaj roman, po žanrovskom određenju klasični krimić može se isčitavati i kao svojevrsna alegorija mozambičke kulturne i političke povijesti. Stvarni događaji, povijesni okvir u romanu “Pod stablom frangipanija“, vremensko je razdoblje uzastopnog ratovanja od dvadesetak godina od proglašenja nezavisnosti od portugalske kolonijalne vlasti 1975. godine, preko agresije susjedne Rodezije i građanskog rata dviju političkih stranaka u samom Mozambiku koji je trajao sve do 1992. godine. Na razmeđi sjaja i bijede kulturnog i političkog nasljeđa bivše portugalske kolonije i tegobne svakodnevice jedne od najsiromašnijih zemalja Crnog kontinenta svaki je čovjek nalik frangipaniju, biljke iz roda Apocynaceae, tropskom stabalcu miomirisnih bijelo-žutih i bijelo-ružičastih cvjetova. U trenutku kada izgleda veličanstveno, u punom cvatu, ono počinje gubiti lišće. Na njegovim debeljuškastim, tupastim granama uskoro ostaju samo cvjetovi, da bi na kraju i oni otpali. Biljka izgleda mrtvo, no zapravo hibernira, skupljajući snagu da ponovo zasja.