Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogi dati bodove.

Pjesnikova svadba, Skarmeta, Antonio

29,00 kn

MultiPlusCard bodovi   4

Uobičajeni rok dostave ovog proizvoda je 5 radnih dana.


Kod nas je cijena uvijek ista bez obzira na vrstu plaćanja i broj rata!

Značajke

Knjige
Godina izdanja 2008
Autor Skarmeta, Antonio
Broj stranica 252
Uvez Meki uvez

Opis proizvoda

Radnja “Pjesnikove svadbe“ (prvog romana u predviđenoj trilogiji u kojoj, kako reče autor, “ima dosta Hrvatske“) događa se u Gemi, jadranskom imaginarnom otoku koji je smješten na (imaginarnoj) Malicijskoj obali. Fabula romana počima uoči Prvog svjetskog rata 1913. godine, kad austrougarski bankar Jerónimo Franck odluči napustiti sva svoja dobra i postati boemom, a za svoje novo odredište izabire otok Gemu. Jerónimo ubrzo otvara veliku trgovinu “Europljanin“ u istoj kući gdje se nekoć nalazila, samo u znatno skromnijem obliku. Središte događanja jest svadba Jerónima i prelijepe otočanke Alie Emar, koja svojom raskoši privuče sve otočane. No, Jerónima muči legenda o bivšem vlasniku trgovine, a njegovu zaručnicu Aliu Emar ljubav prema drugom muškarcu – Estebanu Coppeti. Između plesova turumbe (s rodoljubnim nabojem) i turumpute (za opuštenije i raskalašenije trenutke) te raznih drugih strasti, nađe se i tragičnih događaja (upad austrougarskih trupa na otok, urota otočkih mladića). Skármeta ih koristi kako bi satirički opisao Europu uoči Prvog svjetskog rata i kolonu emigranata koja odlazi u Čile. AntonioSkármetapoznati je čileanski književnik podrijetlom s otoka Brača koji je svjetsku slavu stekao romanom “Nerudin pismonoša/Žarka strpljivost“ prema kojem je snimljen film “Poštar“ (Il postino). Kako autor i sam potječe iz emigrantske obitelji oduvijek su ga intrigirale upravo takve obitelji i odnosi u njima, kao i sam otok Brač - toliko različit od pejzaža i kulturološkog ozračja zatečenih u Čileu. O svojim precima u Čileu i njihovu utjecaju Skármeta kaže: “Priče mog djeda i bake i njihovih bračkih prijatelja bile su oskudne ili lirske i duge uz čašicu slatkog vina, ali iz tjedna u tjedan sve proturječnije i izobličenije. Ponekad su u tim pričama bili junaci, ponekad hvalisavci, ponekad nježni romantičari. Od njih sam naučio da je u doseljenika sasvim prirodan talent takvo deformirano sjećanje koje vodi stvaranju književne tehnike u kojoj se stvari istodobno taje i prikazuju“.