Nebo su prekrili galebovi

Nebo su prekrili galebovi (štafeta priča osviještenog komunalca), prvi roman Zorana Tomića svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzažima Velegradeca i okolice slijedeći njegove stanovnike – brbljave klošare, kurve u zrelim godinama, bešćutne političare, neshvaćene homoseksualce, studente, depresivne uredske službenice, smetlare... – i njihove priče. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve više odmiče, ispisivat će sve jasniji tlocrt i portret Grada, priče će se usložnjavati a naizgledne slučajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena, iznenađujuća “milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom”.

Velegradečku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoč stalnom krčkanju i previranju ne događa sinergija, teško da je moguće dati drugačije negoli je to učinio Zoran Tomić: stilski i tonom heterogeno, jer u metropolitanskoj babilonijadi narječja i jezika prisutne su i tužne i sretne sudbine, u konačnoj izvedbi, hrabro i uspješno. Nebo su prekrili galebovi je roman ulica i njihovih profesionalaca, roman u kojemu se istraga i mašta skladno dopunjuju. Čitanje ovog romana je lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini, iznenađenje s “mirisom” ekološkog univerzalizma.