Mornar Merđan, Zlović, Franjo A.

Pronicavi, okretni i smioni bosanski mladić hrvatskih korijena upušta se u avanturu zvanu život, na već otprije u književnosti i praksi poznat način: u kasnijem adolescentskom dobu bira krajnju suprotnost do tada mu svega poznatog i bliskog, pa potaknut motivima jednog Toma Sawyera, kao i pustolovnim duhom i manirom Jacka Londona, odlazi daleko od doma u nešto posve nepoznato i drukčije, plutajući pozornicom stvarnosti, živeći i proživljavajući taj samo svoj, a opet široko ljudski život i sudbinu.Ima nečeg gotovo opipljivo genetskog u spajanju i preplitanju duhovnosti dva značajno različita podneblja i dvaju različitih kultura življenja, kao što su to ove, naglasimo opet, samo naizgled teško spojive, koje Franjo A. Zlović opisuje u svom “Merđanu“. Jedna pripada izrazito zelenom kopnenom podneblju šumovitih bosanskih brdskih predjela, koju glavni junak nosi duboko ukorijenjenu u svoj habitus, a druga onom plavetno morskom i primorskom, tj. osunčanom priobalnom dalmatinskom pojasu (Split, prvenstveno), no često i samo otočnim arealima (Vis i okolni otoci).Podneblje Srednje Bosne i Dalmacija spojeni su u ovom djelu ne samo posredstvom akcije glavnog lika, rođenog i izraslog u prvom, pa igrom životne sudbine, vjetrovima života, odnesenog s rodnog ognjišta te stasalog i nadgrađenog u drugom, nego i uzajamno bogatom, razigranom i vrijednom duhovnošću obaju životnih sredina koje pulsiraju kroz djelo te nadrastaju i jedne i druge lokalne okvire. Stapaju se one postupno i prepliću, što preko nutrine glavnog lika, koji ih na svoj osebujan način apsorbira, što kroz samu naraciju, pa postaju ona jedna jedina, bujna i univerzalno ljudska, humorno obojena. Iz recenzije Gorana Duke