Lazarove žene, Marina Stepnova

Kroz metaforično i višeslojno tkivo teksta iščitava se priča o obitelji, domu, sreći, ljubavi i mržnji.

Obiteljska saga Lazarove žene počinje s prvim godinama 20. stoljeća i nastavlja se do našeg doba. To je doista u pravom smislu obiteljska saga u kojoj svaka od žena iz naslova knjige – Marusja, Galina Petrovna i Lidočka – zauzima, uz izvjesno preklapanje, određeni povijesni period i određeno mjesto u životu matematičkog genija Lazara Lindta. Roman Marine Stepnove alegorijski je, apstraktan prikaz povijesti, ljubavi, ne-ljubavi i posljedica sovjetskog načina života na psihu likova u knjizi. Lazar Lindt je u izvjesnom smislu gotovo slučajan lik, koji u početku osjeća (neuzvraćenu) ljubav prema Marusji, ženi svog mentora, potom se ženi suviše mladom i nezrelom Galinom Petrovnom te napokon uživa status mitske figure u životu svoje unuke Lidočke, čija se majka utopi u prvom poglavlju knjige pa je ona prepuštena odgoju hladne Galine Petrovne.

Kritičarka Liza Novikova usporedila je roman Lazarove žene s knjigama Ljudmile Ulicke i Dine Rubine te s trilogijom Vasilija Aksjonova Moskovska saga, a kritičar Viktor Toporov nazvao je njezinu prozu »vrhunskom književnošću«, vrlo čitkim postmodernističkim tekstom u kojem se uzvišeno miješa s trivijalnim.