Kruh naš, Matvejević, Predrag

Slijedeći svoj specifičan stil iz “Mediteranskog brevijara“, Predrag Matvejević u knjizi, “Kruh naš“, nastupa eruditski i akribično, objektivistički superiorno i subjektivistički tanahno, reklo bi se kao da znalački peče ne samo hljeb nego i brojne hljepčiće, žemlje, kifle i panine. Šest tisuća godina povijesti Matvejević ne prepričava kronološki, već prati događaje, običaje, istražuje etimološko porijeklo i etnološke fenomene, a sve kombinira s osobnim iskustvom i toplim intimističkim reminiscencijama.

Knjiga“Kruh naš“ nije samo put kroz vrijeme nego je i put kroz civilizacije. Kod nas je veoma malo sličnih knjiga i radova koji sveobuhvatno obrađuju svoju temu, a pandani mogu biti samo rijetki primjeri kao što je Nikola Visković sa svojom knjigom o stablima ili Viktor Žmegač s knjigom o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Knjige kao što je Matvejevićeva oplemenjuju nacionalnu kulturu i zauvijek ostaju kao kapitalna kulturološka djela.

Matvejevićev pristup na ravnopravnu razinu postavlja potpuno raznorodne pojave jer sve što je u vezi s kruhom jednako je relevantno – i podjela kršćana oko toga hoće li u hostiju stavljati kvas kao i teške i bolne romske uzrečice o hljebu (uz njih često istodobno i o gladi). Nije li, uostalom, najčešća molitva, ponekad i vapaj – “Kruh naš svagdanji daj nam danas“ – jer riječi “glib“ (kao blato, ali i zemlja), globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istog su porijekla.

“Kruh naš“ svagdanji i vječni, svjetovni i sveti, predmet je ove knjige. Ona je naviještena već u Matvejevićevom “Mediteranskom brevijaru“ i “Drugoj Veneciji“, u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno “mletačkom kruhu“. Prošlost i povijest, mit i vjera, osobnost i društvenost obilježeni su kruhom, njegovom prisutnošću ili nedostatkom. Različiti pristupi suočavaju nas u ovoj knjizi s temama: antropološkim (“kruh i tijelo“), teološkim (“kruh i vjera“), socijalnim (“kruh i glad“), filološkim (“sjeme i podrijetlo“) te likovnim (“slika i priviđenje“).

Dugotrajno autorovo istraživanje i zaokupljenost kruhom, povezano s plovidbama Mediteranom i putovanjima po svijetu, s osobnim iskustvima i opsežnom bibliografijom, tražilo je odgovarajuću formu eseja i putopisa, kakva se očitovala u nekim od prethodnih Matvejevićevih radova.