Havanski zaljev

Poziv iz ruskog veleposlanstva u Havani za inspektora Arkadija Renka bit će savršen izgovor da se makne iz depresijom okovane Moskve. Opća bijeda, sveprisutna korupcija, ustoličena vlast mafije i nedavna osobna tragedija olakšat će mu odluku da svoju ušteđevinu zamijeni za kartu Aeroflota i u Havani pokuša pronaći nestalog poznanika, zapravo možda jedinog preostalog prijatelja, bivšeg visokog službenika KGB-a, generala Pribludu.

No po dolasku u Havanu kubanska policija ponudit će mu samo da identificira djelomično raspali leš kao Pribludu, prihvati potvrđenu rezervaciju za sutrašnji let za Moskvu i kao rezultat toga ostane živ. Arkadij Renko nikada nije imao sluha za naređenja. Potpuno u skladu sa svojim karakterom i svjetonazorom on će rezignirano, melankolično i defetistički odbiti sve ponuđeno. U Havani, koja usprkos općoj izolaciji i svim ekonomskim teškoćama, vibrira nesputanim karipskim ritmom, osjećaji prema Rusima variraju u rasponu od jedva prikrivenog gađenja do otvorene mržnje. U takvoj atmosferi Arkadij Renko, bez automobila, bez znanja jezika, bez novaca i bez ijednog prijatelja, veze ili poznanstva tvrdoglavom će upornošću pokušati istražiti zamršene nelogičnosti slučaja koji Kubanci žele arhivirati pod svaku cijenu.

Za Arkadija Renka, junaka prethodna tri romana Martina Cruza Smitha (Gorki park, Polarna zvijezda i Crveni kvadrat) vjerojatno ne postoji mjesto na planetu gdje bi mogao biti više osamljen, izopćen i nevoljen. U žanru koji često obiluje stereotipnim junacima, nezanimljivim lokalitetima i zbrkanim zapletima Havanski zaljev Martina Cruza Smitha čisto je osvježenje koje dokazuje ono što kritičari već odavno tvrde: Arkadij Renko najoriginalniji je i najdojmljiviji lik koji se u ovoj vrsti literature pojavio od Le Carréova Georgea Smileyja.