Grobna gruda, Máirtín Ó Cadhain

Odgovor na pitanje ima li života nakon smrti saznat ćete već u prvoj rečenici ovog romana. Svi njegovi likovi napustili su grubi ovozemaljski svijet ruralne Irske sredinom 20. stoljeća i skrasili se u grobnim rakama prema financijskoj darežljivosti bližnjih koji su ih pokopali. Neizbježnost njihove surove sudbine nastavlja se i onkraj svjetovnih okvira jer se svađe, netrpeljivost, jal i sitničavost na nevjerojatno živ i duhovit način transponiraju u zagrobni život. O brojnim likovima saznat ćemo sve u zaglušnoj kakofoniji glasova koji se bore za riječ, prepričavaju svoje živote i opisuju što je dovelo do njihove smrti. Prepuna humora, vulgarnosti, nepatvorene iskrenosti, ova dijaloška bravura oslikat će trenutak u povijesti Irske koji dosad nismo imali prilike čitati.

Grobna gruda prije svega je posveta Ó Cadhainovu rodnom kraju čiju je ostavštinu cijeloga života pokušavao sačuvati od zaborava. No autor to čini bez subjektivnog idealiziranja, njegova je Irska gruba tla koje je ljude koji na njemu obitavaju učinila oporima i tvrde kože. U vrijeme pisanja ovog romana, broj govornika irskog jezika spao je s 4 000 000 na 70 000, pa nam ovaj roman služi i kao testament još i danas prisutne borbe za identitet i suverenitet jednog naroda. Uz bok značaju koji ovaj roman nosi u kulturnoj povijesti Irske, on je nevjerojatno zabavan i aktualan. U Ó Cadhainovoj viziji života nakon smrti jasno je da sve boljke ljudskog karaktera ostaju nepromijenjene, pa se nameće gorko pitanje: ima li uopće života za života?