Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogi dati bodove.

Gloria In Excelsis, Miljenko Jergović

220,00 kn

MultiPlusCard bodovi   36

Uobičajeni rok dostave ovog proizvoda je 7 radnih dana.

Dostava je besplatna za narudžbe od 500kn i više!

Kod nas je cijena uvijek ista bez obzira na vrstu plaćanja i broj rata!

Značajke

Knjige
Godina izdanja 2006
Autor Miljenko Jergović
Broj stranica 538
Uvez Tvrdi uvez
Naziv knjige Gloria In Excelsis
Biblioteka Durieux

Opis proizvoda

Sa zadovoljstvom vas obaviještavamo da je iz tiska izašlo Durieuxovo izdanje romana Gloria in excelsis Miljenka Jergovića u kojemu se isprepliću tri priče, odnosno tri pripovjedača pripovijedaju svoje sudbine. Osnovna priča je franjevačka priča iz osamnaestog stoljeća o bosanskom franjevcu samostana Sv. Katarine u Kreševu i ljetopiscu fra Marijanu Bogdanoviću koji u žanru ljetopisne kronike zapisuje trogodišnja zbivanja u i oko samostana. Drugi pripovjedač Željko Ćurlin, pilot RAF-a koji je sudjelovao u bombardiranju Sarajeva 1945. govori o svom četveromjesečnom boravku u postratnom Zagrebu. Treća, sarajevska priča, zgusnuta je u nešto više od sat vremena 2. travnja 1945. i onoga što za savezničkog bombardiranja u Sarajevu proživljava ključar i čuvar skloništa Šimun Paškvan. «...Probudio sam se dok je vani još bio mrak. Obukao sam se, uzeo ranac iz ormarića i u njega spremio teku u koju sam 1941. počeo voditi dnevnik, Cvjetiće svetog Franje, Mali katekizam i monografiju o Paulu Valéryju, svežanj pisama, fotografije i Terryjevu čuturu. Ostavio sam gaće, čarape, košulje, rezervnu uniformu i pilotsku jaknu. Te stvari mogle su pripadati bilo kojem vojniku. Na njima nema mojih tragova. Natočio sam gorivo u rezervoar, pomolio se i sjeo u avion. Sada negdje daleko, u drugoj vremenskoj zoni, gore visoko u krošnjama, sjede i stežu metalne kolutove, ustima proizvode zvukove avionskih motora, i spremaju se da polete piloti. Zagreb se bijeli u mračnim dubinama, i traje kratko, kao uzdah i izdah. Plove beskrajna zelena polja, s dva prsta treba uzeti modru nit koja je upletena u polja, povući je, pa će se oparati i taj džemper. Ruke zarobljenika su umjesto lisičinama sapete vunom, damskim pokretom dlanovi propuštaju nit, klupko se namotava, i sve će još jednom, Bože moj, krenuti ispočetka. Izranjaju i bubre, u nebo se kao koplja zabijaju mrke bosanske planine, i nestaju u magli. Gasim motore i ponirem prema snježnim vrhovima. Gledam u bijelo i naglas brojim: Jedan, dva, tri….”