Snorri, za svoje godine visoka, bila je vitka, žilava i iznenađujuće snažna. Kao osoba koja je provela posljednja dva tjedna jedreći sama morem, Snorri je uvježbanom lakoćom spustila veliko platneno jedro i smotala široke nabore teške tkanine, a onda je skupila užad u uredne navoje i zakočila kormilo. Svjesna da je ribari promatraju, zaključala je otvor skladišta u utrobi broda, koje je bilo puno teških bala debele vunene tkanine, vreća začina za kiseljenje, velikih bačava usoljene ribe i nekoliko posebno finih čizama od sobove kože. Na kraju je — ne osvrćući se na ponovo ponuđenu pomoć — spustila daščani most i iskrcala se, ostavivši Ullr, svoju malu narančastu mačku s crnim vrškom repa, da krstari palubom i rastjeruje štakore.Snorri je na moru provela vise od dva tjedna i veselila se što će opet zakoračiti na čvrsto tlo, ali dok je hodala dokom, činilo joj se kao da je još na palubi, jer je izgledalo kao da se dok ljulja pod njezinim nogama jednako kao i njezina stara barka. Ribari, koji su već trebali krenuti kući svojim majkama, sjedili su na hrpi praznih vrša za jastoge. “Dobra večer, gospođice“, oglasio sejedan...