Željka Živković ovom knjigom ulazi u novu sferu svojih profesionalnih interesa, odmiče se od novinarskog svjedočenja o drugima prema svjedočenju o sebi, i načinom na koji to čini uklapa se u više 'ladica' suvremene hrvatske prozne književnosti. Esekerski capriccio, naime, može se čitati kao autobiografska, ljubavna, 'ženska', zavičajna itd. proza, i svaki je od tih načina legitiman i ispravan.

Iz pogovora Jagne Pogačnik

Novinarstvo, Osijek, glazba ljubavi i ljubav prema glazbi, čine okosnicu ovog prvijenca osječke novinarke Željke Živković. Preslagujući mozaik prošlosti, svojim romanom vodi nas u Osijek zajedništva, grad s dušom, grad koji je, kako se čini, za nove generacije, otišao ''na odmor''. Capriccio nudi nadu da će se Osijek opet buditi u takvom ozračju. No ako to i ne bude slučaj, nije šteta, pred nama je knjiga kao trajni dokaz da je to nekada bilo moguće.


Saša Drinić, novinar