Od samih početaka Dubrovačkih ljetnih igara jasno je iskazivana svijest o Dubrovniku kao idealnoj pozornici za scensko oživljavanje hrvatske književne zaostavštine, a posebno njezinog dubrovačkog odjeljka, s Marinom Držićem kao stožernim autorom.

Za širu publiku, osobito onu lokalnu, Držićeva djela postat će najomiljenijim segmentom festivalskog repertoara, a eksperimentiranje s njihovim uklapanjem u dubrovačke povijesne i prirodne ambijente u velikoj će mjeri odrediti razvojnu liniju ideje ambijentalnog kazališta kao temeljne prepoznatljivosti teatra Igara.

Namjera ove knjige jest prikazati povijest prisutnosti Držićevih djela na Dubrovačkim ljetnim igrama te značaj kojeg su te predstave imale u širem opsegu razumijevanja, interpretiranja i revitaliziranja njegove književne zaostavštine.