Dezerter

Kada roman započinje scenom u kojoj “namireni” glavni lik na idiličnom, gotovo od civilizacije netaknutom hrvatskom otoku gdje se govori neobičan čakavski dijalekt s mukom pomišlja na Gruad dok radi na održavanju odašiljača, a to se događa 20-ak godina nakon Rata , teško je ne pomisliti da taj roman nema nikakve veze sa slavnim Osmim povjerenikom Renata Baretića, tim prije što je jezik lijep, intenzivan i raskošan.

No Dezerter, prvi roman pjesnika, esejista, putopisca i prevoditelja Dinka Telećana kreće u sasvim drugom smjeru, ili bolje, vraća se pripovijesti koja objašnjava što je sve prethodilo toj idiličnoj sceni koja, ispostavlja se, i nije baš tako idilična. Da bi se vratio na Otok Boris je morao otputovati, pa preko Genove, uz pomoć svojevrsnog anđela koji svira flamenko, Srbina Vuka snaći se u Córdobi, poticajem jurodivog Tariqa završiti u marokanskom Fezu, tamo upoznati šejha Rafiqa i lijepu – Asmu. Važnija od toga fizičkog i geografskog puta je sva ona poputbina koju je Boris nosio sa sobom, od koje i s kojom je i bježao: patologija roditelja i odnosa s voljenom sestrom Dinkom, narkomankom, društvo u kojem se zaratilo i u kojem je polagao “ispit zrelosti između dvije sirene”, od trauma i nasilja… Slično a potpuno različito, njegov najbliži prijatelj i doppelgänger Miro je nakon ranjavanja na bojišnici upisao književnost, pa kao šepavi Byron preko Turske i Indije završio na Šri Lanki. Njihova putovanja ispisala su lik lastavice u letu, u trenu kada su krila spuštena, preko globusa. Premda su podijeljeni svojim životnim odabirima i kilometrima, istodobno su i spojeni koječime: potragom, pismima, morem, nečime što se potmulo kotrlja i krhkošću života, zamahom lastavičjih krila koji mijenja poredak u svemiru i u miru.

Dezerter je roman o hrabrosti da se bude drukčiji i zagnjuri u užareno središte svijeta i osobe, da se teži onome što skida sloj blata s očiju – kako to Boris kaže opisujući u sočnoj raspravi u konobi poetiku idealnog romana – čudesnim iznimkama koje mijenjaju svijet, da se riskira i ne kalkulira. Dinko Telećan roman je ispripovijedao kroz pravilnu smjenu pripovijedanja iz perspektive neimenovanog pripovjedača u parnim poglavljima s neparnim poglavljima koja donose pripovijedanje iz Borisove perspektive, Mirova pisma, dramsku inscenaciju… Dezerter je čudesna iznimka naše književnosti, roman koji teži bestežinskom, koji se ne boji hrabrosti da se dezertira, knjiga o filozofskom i duhovnom, dakle, ljudskom.