Karakašev roman Blue Moon prati jednog fanatičnog rockabillyja, propalog zagrebačkog studenta iz provincije na koncu osamdesetih. Mladića koji se jako brine o svojoj kokotici ipak će stići i druge brige, odjeci njegove egzistencijalne izgubljenosti, u doba pred rat čiji se dolazak čuje na ulici i u obiteljskim razgovorima. Sudar mladalačke subkulture i traumatičnog obiteljskog naslijeđa u to doba naročito odjekuje. Gradski milje, kao azil junakove subkulturne slobode, s vremenom biva koloniziran “obaveznim“ općim diskursima, a roman, atmosferski spajajući intimno i društveno, postaje svojevrsna, uvjerljiva i autentična, slika predratne tjeskobe. Roman Blue Moon snažan je i dubinski turbulentan oproštaj s jednom mladošću i jednim vremenom u kojem se puno toga sudaralo, iz kojeg je bilo teško zamisliti budućnost.