Beara - Dokumentarni Roman O Genocidu U Srebrenici, Ivica Đikić

Kapetan bojnog broda Ljubisa Beara bio je previse akti­,van, predan i zločinački kreativan u četverodnevnoj ili petodnevnoj operaciji pogubljenja bosnjačkih zarobljeni­,ka iz Srebrenice da bi ga se moglo uklopiti u kalup neu­,tralnog izvođača tuđih zamisli i naređenja. On je u sva­,kom trenutku bio upućen u krajnju namjeru sa zaroblje­,nicima, on je osmisljavao i poduzimao presudne korake za prevođenje smrtonosne zamisli u stvarnost. Djelovao je iz uvjerenja da se to mora učiniti, a ne zato sto je bio dehumanizirani kotačić u perfektno ustimanom stroju za proizvodnju smrti, dehumanizirani kotačić bez čijeg bi sudjelovanja ionako sve na kraju opet bilo isto. Takav stroj naprosto nije postojao u rukama bosanskih Srba, na­,ročito ne tog zadnjeg ratnog ljeta, a ono sto je proizvelo smrt sredinom srpnja 1995. na području Srebrenice, Bra­,tunca i Zvornika bila je improvizirana struktura zla koju je Beara osobno konstruirao, i to u hodu, da posluži svrsi i da generalu Mladiću i svima ostalima pokaže da je kadar organizirati pogubljenje gotovo nezamislivih razmjera.

Ljubisa Beara krenuo je, poput većine, li­,nijom manjeg otpora. Jednu vjeru, koja se bazirala na proklamiranom ateizmu i ju­,goslavenskom nadnacionalnom identite­,tu, zamijenio je drugom, koja je, uprosće­,no, bila ukorijenjena u mitu o izabranosti i povijesnoj važnosti srpske nacije preži­,vjele zahvaljujući čudotvornim moćima pravoslavlja. Josipa Broza Tita zamijenio je Slobodan Milosević, odnosno Ratko Mladić. No to je bio samo preduvjet da bi se pukovnik Beara pretvorio u ličnost koja osmisljava i praktično upravlja masovnim ubijanjem osam tisuća bosnjačkih zarobljenika. Što ga je konkretno pokretalo? Kako je uopće shvaćao svoju ulogu u ma­,sovnom ubojstvu za koje je morao znati da je stravično, ukoliko je u tom četverodnevnom ili petodnevnom vrtlogu adrena­,lina, alkohola, vreline, straha i smrti, nasao i trenutak za introspekciju, za autorefleksi­,ju? Je li pukovnik Beara ikada, a naročito u srpnju 1995., uopće bio osposobljen da sa­,gleda sebe i svoje postupke iz perspektive koja bi barem težila objektivnosti?