Skoro pola stoljeća od kako sam se počeo baviti srednjim vijekom, osoba Franje Asiškoga dvostruko me fascinira. Ponajprije kao povijesna ličnost koja je - usred odlučujuće prekretnice s XII. na XIII. stoljeće, kada se rađa moderni i dinamični srednji vijek - pokrenula religiju, kulturu i društvo. Pola redovnik, pola laik - po gradovima, u punom razvoju, na drumovima i u samotničkim skloništima, u procvatu dvorske kulture koja se združuje s novom praksom siromaštva, poniznosti i riječi, na marginama Crkve, ali bez pada u herezu, buntovan bez nihilizma, aktivan u tom prostoru najuzavrelijeg kršćanstva, u srednjoj Italiji, između Rima i osame La Verne - Franjo je odigrao odlučujuću ulogu u razvoju novih prosjačkih redova šireći apostolat za novo kršćansko društvo.