Budi u tijeku


Ne propustite naše nove akcije i uštede, pretplati se na newsletter:


Hvala na prijavi!
Molimo unesi broj svoje MultiPlusCard kartice kako bismo ti mogi dati bodove.

Nemoguća misija, Nenad Goll

26,91 kn

29,90 kn Ušteda: 2,99 kn

MultiPlusCard bodovi   4

Očekivani rok dostave je 5 radnih dana.

KOD NAS JE CIJENA UVIJEK ISTA bez obzira na vrstu plaćanja i broj rata!

Značajke

Knjige
General
Autor Nenad Goll
Broj stranica 200
Naziv knjige Nemoguća misija
Trgovac TISAKmedia

Opis proizvoda

Kad je u noći 13. ožujka 1944. iznad visova Žumberka iskočilo petoro padobranaca iz osamljenog britanskog Halifaxa, malo je tko znao da je započela jedna od najkontroverznijih tajnih operacija Drugoga svjetskog rata. Poslije gotovo dvogodišnjih priprema, nekoliko odgađanja početka pothvata i promjena planova, napokon je krenula u akciju prva od nekoliko grupa židovskih padobranaca koji su trebali učiniti nemoguće: potaknuti otpor i organizirati ‘samospašavanje’ svojih još preostalih sunarodnjaka u nekoliko europskih zemalja.

Za taj gotovo samoubilački pothvat prijavilo se tristotinjak židovskih dragovoljaca, djevojaka i mladića iz Palestine, nakon što su se izjalovile nade da će Saveznici zaista djelotvorno pomoći ugroženim židovskim zajednicama u okupiranoj Europi. Očekivana i obećana pomoć svela se uglavnom na prosvjede, deklaracije i slične jalove političke akcije, a to nije moglo zaustaviti žrvanj Holokausta. Zakazao je čak i Međunarodni komitet Crvenoga križa. Ovu više puta izrečenu i opovrgnutu optužbu nepobitno je utvrdio švicarski povjesničar Jean-Claude Favez, jedan od rijetkih koji je imao uvid u cjelokupnu arhivu središnjice Crvenoga križa u Ženevi. Pod pritiskom Favezovih otkrića, iznesenih 1988. godine u knjizi „Crveni križ, deportacije i nacistički koncentracijski logori“, vodstvo Crvenoga križa javno je priznalo da je „Međunarodni komitet vjerojatno mogao spasiti više Židova nego što jest” i da je taj propust „najgori poraz u povijesti njegovih humanitarnih akcija”.

Suočeni s takvim tragičnim okolnostima, kao i užasavajućim razmjerima stradanja židovskih zajednica u Europi izloženih nacističkim pogromima, Židovi u Palestini zaključili su da se moraju osloniti na vlastite snage. Odlučili su se za akciju svojih komandosa, očajnički pokušaj da se spasi što se još može spasiti. Planom ove riskantne operacije bilo je predviđeno da se grupe židovskih padobranaca spuste iza neprijateljskih linija u nekoliko europskih zemalja. Grupe bi bile sastavljene od dragovoljaca podrijetlom iz tih zemalja, kako bi se lakše snašli na terenu. Britanci su obećali pružiti pomoć u obučavanju padobranaca, njihovu opremanju i prebacivanju do odredišta, a za uzvrat padobranci će pomoći u spašavanju posada srušenih savezničkih zrakoplova i odbjeglih ratnih zarobljenika. Njihovo spašavanje organizirat će u suradnji s lokalnim partizanima, odnosno borcima pokreta otpora.

Organizaciju tog pothvata preuzela je Židovska agencija, vrlo utjecajna organizacija svjetskog židovskog pokreta osnovana 1929. godine na šesnaestom Cionističkom kongresu u Zurichu. S britanske je strane surađivala tajna služba SOE (Special Operations Executive − Uprava za specijalne operacije) i Vojna obavještajna služba MI9, te Glavno zapovjedništvo Srednjeg istoka. Jugoslavija i jugoslavenski partizani neočekivano su dobili važnu ulogu u toj operaciji. U početku je bilo planirano da će židovski komandosi biti spušteni u Mađarsku, Rumunjsku i Bugarsku, ali od toga se odustalo jer su zakazale veze u tim zemljama. Zato je zatražena pomoć jugoslavenskih partizana pod vodstvom Josipa Broza Tita.

Od Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) zatraženo je dopuštenje da se grupe židovskih padobranaca spuste na oslobođenom teritoriju i uz pomoć partizanskih vodiča nastave put do svojih odredišta u susjednim zemljama. Tito je udovoljio tom zahtjevu i dopustio je da se židovski padobranci spuste na oslobođenom području u Hrvatskoj i Sloveniji, uz obećanje da će jedinice NOVJ-a pomoći u spašavanju Židova iz Mađarske koji uspiju prebjeći preko granice. Naime, bilo je predviđeno njihovo prebacivanje u Italiju ili čak u Tursku, kanalom kojim su preko teritorija Jugoslavije saveznički ratni zarobljenici i drugi bjegunci od nacističkih progona bježali na istok. O svemu je tome Vrhovni štab NOVJ-a, preko britanske vojne misije, obavijestio Glavno zapovjedništvo Srednjeg istoka, britanski Foreign Office i vođe Židovske agencije.

Pa iako je sve bilo spremno za početak operacije, Britanci su odugovlačili s otpremanjem židovskih padobranaca u Europu. Sumnjali su u prave namjere Židova u toj akciji, strahujući da će se oružje u njihovim rukama okrenuti protiv britanske mandatne vlasti u Palestini. Poslije dugih pregovora i pogađanja, napokon je u akciju spašavanja upućeno samo trideset i dvoje padobranaca. I povjesničari i sudionici akcija još ni danas nisu načisto koliko je zapravo padobranaca spušteno, koliko ih je drugim kanalima dospjelo u Europu, a koliko nije ni upućeno u akciju. Sami padobranci smatraju da je za misije u Europi bilo odabrano 37 muškaraca i žena, od kojih je trideset i dvoje uistinu i sudjelovalo u akcijama spašavanja. Povjesničari pak tvrde da su za misije odabrane 42 osobe. U tome je broju i trideset i dvoje padobranaca koji su ubačeni u Jugoslaviju, Rumunjsku, Mađarsku, Slovačku, Austriju, Bugarsku i Italiju tijekom rata ili ubrzo nakon njegova završetka, zatim petorica predviđenih za misije u Bugarskoj, Austriji i Grčkoj koji nisu otišli u akciju, te još petorica židovskih padobranaca koji su djelovali u Europi ‘pod različitim okolnostima’. Inače, u Jugoslaviju je spušteno ukupno četrnaest židovskih padobranaca, od kojih su četvorica i podrijetlom s prostora bivše Jugoslavije: Reuven Dafni iz Zagreba, Eli Zohar iz Grabovca u Baranji, Šalom Finci iz Sarajeva i Nisim Arazi iz Bitole. Devetoro je uz pomoć partizana produžilo dalje u Austriju, Mađarsku, Rumunjsku i Slovačku, a petorica su ostala s britanskim i američkim misijama u Hrvatskoj i Sloveniji.

Konačni ishod ove komplicirane operacije nije bio uspješan. Od trideset i dvoje židovskih padobranaca čak je njih dvanaest palo u ruke neprijatelja. Petorica uhvaćenih uspjeli su pobjeći iz transporta ili logora, a sedmero je strijeljano. Uz previsoke rizike, na koje se istina računalo, na takav ishod ove najambicioznije akcije spašavanja u Drugome svjetskom ratu nesumnjivo je utjecalo i zakašnjenje u njezinoj realizaciji. Od vremena kad se u Palestini počelo regrutirati dragovoljce za misije u Europi pa do trenutka spuštanje prve grupe padobranaca na zaravanku ispod Oklinka u Žumberku prošle su pune dvije godine. A više od tri godine protekle su otkako se uopće pojavila zamisao o takvoj smionoj akciji.