Jezik temeljnih djela i spomenika pisanih glagoljicom, interferiranje hrvatskih narječja i staroslavenskoga jezika u glagoljičnim djelima, morfološke osobitosti glagoljičnih tekstova te razvoj glagoljice na području današnje Bosne i Hercegovine predmetom su niza rasprava što ih je u proteklih trideset godina napisao akademik Stjepan Damjanović, jedan od najcjenjenijih hrvatskih stručnjaka za hrvatsku glagoljašku baštinu.

U knjizi Jezik hrvatskih glagoljaša te su rasprave sada okupljene na jednome mjestu i mjestimice manje ili više promijenjene za ovo izdanje u kojem autor razjašnjava vlastitu fascinaciju hrvatskim glagoljašima: »,Iako vjerni pripadnici Rimske crkve, nisu prihvaćali latinski univerzalizam, ali su mu se suprostavljali tako da ne padnu u izolaciju. Zahvaljujući njima s pravom se hvalimo da je hrvatski prije no mnogi drugi jezici ušao u knjigu.