Ovo je djelo kritika progresističkih teorija onako kako su razvijene u osamnaestostoljetnoj Francuskoj, ali je također i oštra kritika buržoaskog društva i institucija moderne države-nacije onako kako ih znamo u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi.

Iluzija progresa je po prvi puta objavljena 1908. godine i jedan je od najtrajnijih doprinosa sociologiji politike napisan u XX. stoljeću. Sorel, nepomirljiv neprijatelj moderne buržoaske države, prepoznaje u ideji progresa ne samo optimističku iluziju, nego i teško oružje klasnog ratovanja. Na taj način, on izvodi marksističko “demaskiranje“ progresivne ideologije pokazujući kako ju, premda je u svome začetku revolucionarna, preuzima uspinjuća buržoazija kako bi obranila državu kao izabrani instrument svojih vlastitih ekonomskih interesa i svojstveno tomu ograničenog gledišta o onome što konstituira dobar život. Stoga je jedna od glavnih tema knjige da društvene okolnosti stvaraju uvjete za nastajanje ideologija koje im korespondiraju. S obzirom na sadašnju svjetsku ekonomsku/financijsku krizu zbog derivatne ekonomije i stvaranja profita radi profita, ovo je djelo ponovno aktualno u sadašnjim promišljanjima o tome kuda ide kapitalizam, a time i svijet.