Ova knjiga rezultat je triju ili više godina razmišljanja o prirodi političkih institucija i o ulozi institucionalne teorije u političkoj znanosti. Ohrabrio me porast zanimanja za institucije u području kojim se bavim. Pohađao sam fakultet u vrijeme kad je institucija bila donekle nepristojna riječ. Svi smo znali da one postoje, no nitko zapravo nije želio ozbiljno govoriti o njima - one su predstavljale povijest discipline, a ne njezinu budućnost. Kako sam nastavio raditi u području kojim se bavim otprilike 25 ili više godina, postajalo je sve očitije da moramo govoriti o tim institucijama. Usredotočenost na ponašanje pojedinaca, bilo da se objašnjava s ekonomskoga, sociološkog ili psihološkog stajališta, jednostavno je bilo nedostatno da podnese teret razumijevanja i objašnjavanja onoga što se događa u svijetu politike i vlasti. U isto vrijeme kad me ohrabrio takav razvoj događaja, sve me više obeshrabrivala institucionalna analiza. Kao što se često događa kada neki termin ili teorija postanu popularni, svi moraju sudjelovati u tom novom trendu. Stoga je određeni broj znanstvenika “uskočio“ u institucionalni vlak, često noseći sa sobom veliku količinu nepotrebne prtljage iz svojih prošlih teorijskih pothvata. Stoga je ono što je proizašlo iz toga neka vrsta teorijske zbrke ili - možda prikladnije - niz zabuna u vezi s institucijama i njihovom ulogom u objašnjavanju ponašanja. Malo je suglasnosti, ako je uopće ima, o tome što je to institucija, a još manje o tome u kakvoj je ona interakciji s pojedincima kako bi dovela do odluka. Stoga je glavna zadaća ove knjige pokušati razjasniti neka najvažnija pitanja suvremene institucionalne teorije u političkoj znanosti postavljanjem niza jednostavnih, no ipak teških pitanja o - kako ja smatram - sedam postojećih pristupa institucijama u spomenutoj disciplini.