Pri „učenju filozofije“ sve je na tome da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. I najbolji učitelj i najprobranija lektira mogu tek, ako se posreći, biti u tu svrhu nekom valjanom pripomoći.U razlici spram sve i svake znanosti osobito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju - „učiti filozofiju“ znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su poviješću na javu iskrsle. U filozofiji nema lagodnosti oslonca na suvremeno, aktualno i sadašnje stanje, na kojem bismo onda, ne osvrćući se suvišno - kako se to obično smatra - „unatrag“, tek imali svom snagom svoje radinosti i oštroumnosti dalje graditi ono na čvrstim i neupitnim temeljima počivajuće. Filozofirati znači prije svega stalno se „vraćati“ u temelj i početak te ga otvarati za bitno pitanje i moguću preinaku. U živom je filozofiranju prisutna ujedno sva njegova bitna povijest, i to nikako ne tek kao nešto puko „prošlo“.